horizonte

Substantivo

  SingularPlural
Masculino horizonte horizontes

ho.ri.zon.te

  1. espaço da superfície terrestre abrangido pela vista
  2. perspectiva

Tradução

Etimologia

Do latim horizon, ontis.

Pronúncia

Portugal

  • AFI: /ɔ.ɾi.ˈzõ.tɨ/


Substantivo

horizonte

  1. horizonte


Substantivo

horizonte

  1. horizonte


Substantivo

horizonte

  1. horizonte


Substantivo

horizonte

  1. horizonte